Apolon

Apolon (grč. Ἀπόλλων, Apóllōn) u grčkoj mitologiji bog je muške
ljepote, medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i
kolonizacije. Zeusov
je i Letin
sin te Artemidin
brat blizanac. Epitet mu je Feb (Phoebos).

Apolon je bog
medicine,
liječenja i streličarstva, ali i nositelj smrtne
pošasti. Također je bog proroštva i kolonizacije. Vođa je Muza (Apollon
Musagetes) te pritom i bog glazbe i
poezije. Pjevale su mu se himne zvane peani. Bio je
zaštitnik brojnih proročišta i hramova, a posebno se ističu Delfi i Del. Poslije je
preuzeo i identitet Helija kao bog sunca (Apollon Helios).
Ljudi su ga poštovali jer je bio bog svjetlosti i Sunca bez
čega život ne bi bio moguć, a također i zato što je bio bog sklada i
ljepote, koji čine život smislenim. Ideal je grčkoga kurosa,
skladnog, razvijenog i lijepog mladića. Apolon je štitio ljude, liječio
ih, brinuo se za njih, nagrađivao dobro i kažnjavao zlo. Bio je i bog streličarstva, a njegove strijele nikad nisu
promašile metu, pogotovo kad su kažnjavale zlo i nosile kugu. Bio je i
bog proročanstava u kojima je ljudima objavljivao Zeusovu volju
preko proročica, posebice Pitije i Sibile.
Kad je boginja Hera saznala da Leta nosi
djecu njezina muža Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odlučila
osvetiti tako što nije dopustila Leti da ostane na čvrstoj zemlji (kopnu
ili otoku) i Leta je bila prisiljena tražiti gdje će roditi. Dok ju je
gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je
na nj poslala Hera, Leta je naišla na novostvoreni otok Del koji je plutao na
vodi i
nije bio ni kopno niti otok, a bješe okružen labudovima. Kad je kročila na nj, dvije su stijene
izronile iz morskih dubina; jedna je zaustavila kretanje otoka, a druga
stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kintu rodila blizance - sina
Apolona i kćer Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno oceana da
više ne pluta, a otok je postao posvećen Apolonu.
Hera je
otela Ilitiju,
boginju rađanja, da bi spriječila Letu od porođaja. Ostali su bogovi
prevarili Heru tako što su joj ponudili ogrlicu od jantara
dugačku 8 metara, a boginja je uspjela pobjeći. Legenda kaže da je Artemida
rođena prva, a potom je pomogla majci da porodi njezina brata Apolona.
Apolon je rođen na sedmi dan mjeseca Targeliona te su sedmi i dvanaesti
dan toga mjeseca poslije bili njemu posvećeni.
Kad je Apolon odrastao, vjerni su mu pratitelji bili zlatna lira i srebrni luk. Krenuo je u Delfe da bi
se osvetio Pitonu koji je progonio i pokušao
silovati njegovu majku. Našao ga je u jednoj uvali pod Parnasom i
ubio ga strijelama, a njegovo je tijelo zakopao u zemlju. Tada se ta
zemlja zvala Piton, a on joj mijenja ime u Delfi, da se za njega više
nikad ne bi čulo. No, proročice su se često nazivale - Pitijama.
Na mjestu pobjede utemeljio je i poznato svetište. U toj je uvali bio i
izvor koji je emitirao pare koje su pomagale proročicama da padnu u
trans.
Kad je Zeus
pogodio munjom Asklepija, Apolonova sina, zbog uskrsnuća mrtvaca,
Apolon je za osvetu ubio Kiklopa koji je tu munju izradio. Umjesto da bude
zauvijek prognan u Tartar, po Zeusovoj je zapovijedi otišao u Tesaliju
i služio kod dobrog Admeta kao običan pastir. Apolon je bio zadivljen
Admetovim gostoprimstvom te je učinio da mu sve krave donose blizance, a također mu je pomogao
da osvoji ruku princeze Alkestide, Pelijeve kćeri.
Još je i uvjerio Mojre da ga poštede smrti (glavni članak: Admet).
Kad se bližila zima, odvezao bi se svojim kolima upregnutim labudovima u Hiperboreju
gdje vlada vječno proljeće. Proljeće
i ljeto
provodio je u Delfima, a jesen i zimu u toj zemlji, a katkad i na Olimpu.
Apolonov je dolazak na Olimp donosio radost i dobro raspoloženje. Dolazio je
kao vođa Muza,
svirao bi liru, a nitko mu nije bio ravan te bi čak i
Ares
uzdahnuo na njegovu svirku. Apolon i Artemida
bili su Zeusovi
miljenici, a to je bio razlog ljubomore drugih bogova.